Zašto Srbija ima tako puno stranih, a tako malo domaćih investicija?

Iako državni zvaničnici žustro demantuju tvrdnje da država diskriminiše domaće male investitore, situacija u realnosti deluje drugačije. Pavle Medić objašnjava da direktna podrška u vidu subvencija i indirektna kroz poreske zakone idu u korist isključivo velikim firmama.
Ilustracija projekta Jadar i litijuma

Iako državni zvaničnici žustro demantuju tvrdnje da država diskriminiše domaće male investitore, situacija u realnosti deluje drugačije. To tvrdi i Pavle Medić iz Centra za visoke ekonomske studije (CEVES) koji objašnjava da direktna podrška u vidu subvencija i indirektna kroz poreske zakone idu u korist isključivo velikim firmama.

Pavle Medić za Danas kaže da je institucionalna podrška domaćoj privredi jako mala i da zato ne treba da čudi što su nam domaće privatne investicije dvostruko manje od proseka Evrope.

On navodi da se odnos države prema domaćim i stranim investitorima može posmatrati iz dva ugla i da se vidi jasna razlika. „Razvojna agencija Srbija (RAS) namenjena je većinski stranim firmama, kada se posmatraju sredstva koja opredeljuju za programe i koja se isplaćuju. Sva sredstva koja se isplaćuju preko RAS-a i Ministarstva privrede, kada bi se podelila na velike, odnosno strane i male investitore, tu je odnos oko 70 naspram 30 za velike strane. Dakle 70 odsto subvencija odlazi stranim, a 30 domaćim investitorima“, objašnjava Medić.

Međutim, kako dodaje, kod subvencija nije kraj paketa državne pomoći. „I u poreskom zakonu imate odobravanje poreskog oslobođenja svim firmama koje investiraju preko osam i po miliona evra i zaposle 100 novih ljudi. A kada to prevedete u realnost, nemamo nijednu domaću firmu koja može da se obaveže da će napraviti takvu investiciju i zaposliti tolike ljude. U prevodu, to na kraju mogu da koriste samo velike strane firme“, kaže Medić.
On objašnjava da velikim, stranim firmama nije problem da prebace taj prag, dok je taj prag potpuno nedostižan za male firme.

„Srbija je do 2013. godine imala poreski kredit, odnosno poresko oslobađanje za investicije. To je značilo da firma koja ostvari dobit, ukoliko odluči da je reinvestira, ta reinvestirana dobit joj se u svrhe oporezivanja dobiti posmatra kao kredit, ali je to ukinuto i od 2014. godine prestaje da važi“, podseća Medić.

On podseća i da nove zemlje članice EU, kao što su Slovačka, Mađarska… imaju poreske kredite. „Kada se pogleda Srbija i zemlje Evropske unije (EU), bez Malte, Kipra i Luksemburga, koji imaju specifične poreske zakone, mi smo jedina zemlja koja ima poresko oslobođenje samo za velike frime, a nemamo ih za male, odnosno praktično imamo ih samo za strane, a ne i za domaće investitore“, navodi naš sagovornik.
On objašnjava da direktna podrška u vidu subvencija i indirektna kroz poreske zakone idu u korist velikim firmama, a kod nas osim državnim i stranih, praktično i nema velikih frimi.
„Srbija nema agenciju koja se bavi malim i srednjim preduzećima, to je još jedna razlika. RAS se gotovo isključivo bavi velikim preduzećima, oni rade dobar posao, što se vidi po prilivu investicija, međutim, sramota je da Srbija nema agenciju koja će se baviti malim i srednjim preduzećima“, ukazuje Medić.

On po ovom pitanju poredi Srbiju i Irsku. „Kod njih su, takođe, mala i srednja preduzeća značajno manje važna od stranih i velikih korporacija koje imaju sedište tamo, ali oni imaju agenciju koja ima 800 zaposlenih koji se bave njihovim domaćim preduzećima“, navodi Medić.

Izvor: Danas.rs

Podeli:

Vesti
CEVES Bilten maj 2026 - Ekonomski izazovi

Budžetska rezerva u Srbiji: netransparentan kanal za diskreciono trošenje javnog novca

Analiza CEVES-a pokazuje da je upravljanje tekućom budžetskom rezervom u Srbiji izrazito netransparentno.  U užem obuhvatu od oko 8 milijardi dinara sredstava neposredno raspoređenih iz tekuće budžetske rezerve, čak 72% sredstava raspoređeno je preko Generalnog sekretarijata Vlade, dok za više od polovine stavki nije moguće utvrditi ni kom budžetskom programu pripadaju.

CBAM je prvi test: Srbiji je potrebna zelena industrijska politika koja može da sesprovede

Srbija će CBAM test možda i položiti, ali je od prave zelene industrijske politike i dalje daleko. Regulativa koja se odnosi na CBAM i domaću cenu ugljenika usvaja se, iako u rokovima koji su za kompanije veoma napeti. Najveći deo potrebnog okvira već postoji, ali pojedina podzakonska rešenja i praktične procedure i dalje nedostaju. Kratkoročno, najveći problem biće verifikacija podataka koje kompanije dostavljaju EU kupcima i deklarantima. Dugoročno, ključni izazovi su nedovoljno razvijena (zelena) industrijska politika i neuverljiv tempo energetske tranzicije, dok se mogućnost uključivanja EPS-a u sistem ekvivalentan EU ETS-u nadvija kao velika horizontalna pretnja privredi, domaćinstvima i javnim finansijama.

CEVES Bilten maj 2026 - Ekonomski izazovi
Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.